Arterijska hipertenzija (povišen krvni pritisak) predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice. Smatra se „tihim ubicom” jer vrlo često ne daje jasne simptome, a dugoročno oštećuje srce, krvne sudove, oči i bubrege. Prema najnovijim evropskim i američkim smernicama, hipertenzija zahvata više od jedne trećine odrasle populacije i odgovorna je za značajan broj kardiovaskularnih komplikacija.
Šta je arterijska hipertenzija?
Prema definiciji SZO i aktuelnim međunarodnim preporukama, hipertenzija se dijagnostikuje kada je sistolni pritisak ≥140 mmHg i/ili dijastolni ≥90 mmHg, potvrđeno na više merenja u različitim danima.
Nove ESC smernice uvode i kategoriju povišenog krvnog pritiska od 120–139 / 70–89 mmHg, čime se omogućava ranija intervencija kod visokorizičnih pacijenata.
Zašto nastaje povišen krvni pritisak?
U preko 90% slučajeva hipertenzija je primarna (esencijalna) — bez jasnog uzroka. Preostali deo čine sekundarne hipertenzije, najčešće usled bolesti bubrega, endokrinog sistema ili neželjenih efekata lekova. Na porast krvnog pritiska utiču sledeći faktori:
- prekomeran unos soli i tečnosti
- gojaznost
- pušenje
- povećan unos alkohola i kofeina
- fizička neaktivnost
Nove smernice naglašavaju i važnost prepoznavanja primarnog aldosteronizma, koji je češći nego što se ranije mislilo.
Simptomi – kada posumnjati na hipertenziju?
Veliki broj pacijenata nema izražene simptome, ali mogu se javiti:
- glavobolje (posebno u potiljku)
- zujanje u ušima
- nesvestica
- nestabilnost pri hodu
- ubrzan ili nepravilan rad srca
- kratak dah
Dugoročno, nelečena hipertenzija oštećuje srce, oči, bubrege i krvne sudove, čime značajno povećava rizik od srčanog i moždanog udara.
Dijagnostika – kako se pravilno utvrđuje hipertenzija?
Tačna dijagnostika podrazumeva:
1. Pravilno merenje krvnog pritiska
- merenje u istom položaju, na istoj ruci, istim aparatom
- validirani oscilometrijski uređaji
- 24‑časovno merenje (KMAT) ili kućno merenje (MATS) — naročito važno za sumnju na „bijelu mantil“ ili maskiranu hipertenziju
2. Procena ukupnog kardiovaskularnog rizika
Alati kao što je SCORE2 pomažu u određivanju individualnog rizika i planiranju terapije.
3. Provera oštećenja ciljnih organa (HMOD)
- hipertrofija leve komore
- albuminurija
- snižen eGFR
- zadebljanje karotidne intime-medije
- povećana krutost arterija
Najnovije smernice lečenja (2024–2026)
I evropske (ESC/ESH), i američke (AHA) smernice ističu značajne promene:
1. Niže ciljne vrednosti pritiska
Većina pacijenata treba da postigne 120–129 mmHg sistolnog pritiska, ako terapiju dobro toleriše.
2. Rano uključivanje terapije
Ako promene životnih navika ne regulišu pritisak u roku 3–6 meseci, AHA preporučuje rano uvođenje lekova čak i kod graničnog pritiska ≥130/80 mmHg.
3. Kombinovana terapija kao prva linija
Nove evropske smernice preporučuju početak terapije dvostrukom kombinacijom u jednoj tableti kod većine pacijenata.
4. Nova uloga GLP‑1 agonista i SGLT‑2 inhibitora
Ovi „neantihipertenzivi“ pokazuju dodatni terapijski benefit, posebno kod pacijenata sa gojaznošću i metaboličkim sindromom.
5. Renalna denervacija
ESC prvi put uključuje preporuke o renalnoj denervaciji kod rezistentne hipertenzije.
Lečenje – nefarmakološke i farmakološke metode
1. Promene životnih navika (obavezna prva linija)
- smanjenje soli < 2300 mg/dnevno (idealno 1500 mg)
- DASH ishrana
- 75–150 min fizičke aktivnosti nedeljno
- smanjenje telesne mase za ≥5%
- upravljanje stresom (meditacija, duboko disanje)
AHA 2025 dodatno preporučuje potpuno izbegavanje alkohola.
2. Lekovi (po preporuci kardiologa)
Najčešće grupe lekova:
- ACE inhibitori / ARB
- tiazidni diuretici
- blokatori kalcijumskih kanala
- beta‑blokatori
Kod pritiska ≥140/90 mmHg često se započinje sa dve terapije u jednoj kombinaciji.
Zašto je važno lečiti hipertenziju?
Studije pokazuju da uspešna kontrola krvnog pritiska značajno smanjuje rizik od:
- infarkta miokarda
- moždanog udara
- srčane insuficijencije
- bubrežnih bolesti
- demencije
Kontrola hipertenzije na globalnom nivou mogla bi sprečiti više od 76 miliona smrtnih slučajeva do 2050. godine.
Zaključak
Arterijska hipertenzija je česta, tiha i opasna bolest, ali uz pravovremenu dijagnostiku i pravilno lečenje gotovo se u potpunosti može držati pod kontrolom. Najnovije smernice naglašavaju:
- ranu intervenciju
- strože ciljne vrednosti
- upotrebu kombinovanih terapija
- važnost preciznog kućnog merenja
- holistički pristup — ishrana, aktivnost, redukcija stresa
Pravovremena kontrola znači duži, zdraviji i kvalitetniji život.